Jadransko more je pretežno zatvoreno more povezano s Jonskim morem i preko njega Sredozemnim morem. Granica Jadranskog i Jonskog mora su Otrantska vrata široka 75 km izmedu Italije i Albanije.

Jadransko more je pretežno plitko. Sjeverno od Pule mu dubina ne prelazi 50 m, a sjeverno od Zadra 100 m (taj prostor je za vrijeme ledenog doba bio na kopnu). U južnom dijelu Jadranskog mora se nalazi udubina u kojoj dubine naglo padaju (najveca dubina je 1233 m).

Jadran je relativno toplo more - temperatura mu ne pada ispod 11°C. Prozirnost mu je takoder velika. Važno svojstvo morske vode je i slanost ili salinitet kojom se iskazuje ukupna količina svih otopljenih soli u 1000g morske vode.

Karakteristika hrvatske obale je izrazito velika razvedenost, dok je talijanska obala mnogo ravnija. Takoder je hrvatska obala izrazito visoka (uz obalu se pružaju planine, osim u prostoru Zadra i zapadne Istre), dok je talijanska obala niska. Razvedenost obale je posljedica potapanja planinskih reljefnih oblika zbog otapanja leda nakon ledenog doba (tada se je razina mora izdigla 100 m, te su vrhovi nekadašnjih planina postali otoci, a doline zaljevi i morski prolazi). Posljedica toga je da smjer pružanja otoka prati smjer pružanja planina na kopnu. To je prvi put uočeno na obali Dalmacije, te se u cijelom svijetu takav tip obale naziva dalmatinski tip obale.

Morske struje su u Jadranskom moru tople te teku uz hrvatsku obalu od juga prema sjeveru, a uz talijansku od sjevera prema jugu. Morske mijene nisu pretjerano izražene.

Hrvatska obala Jadranskog mora se smatra najčišćim morem u Europi. Istovremeno je talijanska obala pretežno zagađena (zbog zagađenja koja donosi rijeka Po). Srećom to zagađenje pretjerano ne utjeće na hrvatsku obalu zbog smjera morskih struja.

.